09. октобар 2014.

Mjesec borbe protiv raka dojke treba biti svaki mjesec




Za mene ne postoji teža tema od ove, ali sam odlučila da vam ispričam priču moje mame i da vam napišem par stvari o ovom zloćudnom ubici, i ako bar jednu od vas motivišem da ode na pregled dojke biću zadovoljna.

Moja mama se zvala Ranka. U junu 1997. je moja Ranka gledala TV i vidjela emisiju u kojoj je neki doktor opisivao simptome raka dojke i shvatila da ona ima upravo takav nabor kože na dojci i odmah zakazala pregled. U to vrijeme je svijest o toj bolesti bila skoro nepostojeća i mama je mislila da je do te promjene na dojci došlo jer se udebljala. Nažalost, nije bila u pravu. Odmah je operisana i izvršena joj je mastektomija, ostala je u potpunosti bez dojke. Poslije je uslijedila hemoterapija, gubitak kose, umor, povraćanje. Kada je prošla tu prvu najšokantniju i najgoru fazu, godinama joj je bilo prividno dobro, dok nije 2005. počela da kašlje i dok joj nisu otkrili metastaze na plućima. Nakon toga se njen život pretvorio u pakao. Nalazi, umor, povraćanje, mučnine, terapije, pregledi, perike. Nakon tih metastaza su uslijedile nove na jetri pa smo živjeli od nalaza do nalaza, od tumor markera do sljedećih. I onda joj se stanje naglo pogoršalo i nakon mjesec dana agonije u aprilu 2012., moja je Rankica zauvijek sklopila oči sa nepunih 58 godina. 

Neću da vam pišem kakav je osjećaj gledati mamu kako umire i ne moći učiniti ništa, od srca ne želim da znate.

I šta sad možemo učiniti da što manje tuđih mama, baka, sestara, kćerki, tetaka, strina, ujni, drugarica doživi isto?
Prva i najvažnija stvar: redovni pregledi.
Ako imate manje od 20 godina to znači redovan samopregled dojke. O tome više možete pročitati ovdje: http://www.onk.ns.ac.rs/prevencija5.htm. 
Ako primijetite bilo kakvu promjenu odmah zakažite pregled, u svakom Domu Zdravlja na našim prostorima će vas uputiti na pravo mjesto. U Banja Luci je to Centar za dojku UKC BL ili odlična doktorica Branislava Jakovljević iz klinike Estetik koju vam od srca preporučujem. 
Ako imate preko 25 godina vrijeme je da počnete sa redovnim ultrazvukom dojke, ja idem jednom godišnje, ali vaš doktor će za vas odrediti šta je najbolje. 
Ako ste starije od 35-40 vrijeme je da uradite svoju prvu mamografiju. 
Simptomi su u početnoj fazi rijetki i u tome i jeste zloćudnost ove bolesti, ali ako primijetite bilo koje od ovih, odmah idite na pregled: kvržica u dojci, promjena na bradavici, iscjedak, kraste ili ranice, nabori na koži, toplina u dojci, promjena oblika ili bilo šta drugo što nije uobičajeno za vaše dojke. Svaka promjena ne znači rak, ali se mora provjeriti za svaki slučaj.


Pazite na sebe. Opuštajte se. Šetajte. Budite aktivne. Jedite što zdravije. Iako mnoge od nas nose genetske faktore rizika to ne mora ništa da znači jer faktora rizika je jako mnogo (rana menstruacija, kasni porod, kasna menopauza, debljina, hormonska terpaija, izloženost zračenju, alkohol, pušenje, BRCA1 i BRCA2 geni), na nama je da ih snizimo i da se čuvamo. 90 posto slučajeva raka dojke je izlječivo ako se otkriju u ranoj fazi. Znači to nije smrtna presuda i bitno je rano ga otkriti.

Ja hodam okolo i promovišem preglede kao da živim od toga, pa mi često kažu: "Pa dobro, ti moraš, mi ne moramo, nama niko nije umro od raka dojke". Moramo svi. I ja moram, i strašno je svaki put. Umrem od straha na stolu iako je sam ultrazvučni pregled bezbolan i nimalo neprijatan, samo gledam u doktoricu i u onaj ekran. Ali i to prođe i onda se osjećam najbolje na svijetu. 



Ako bolujete od ove bolesti ili imate nekog ko boluje, a ne možete da se nosite s tim, mama mog druga Azra Ikalović, je predsjednica Saveza žena oboljelih od raka dojke Iskra, sigurna sam da može pomoći, jer je pomogla hiljadama žena i čak obezbijedila i pokretni mamograf da se pregledaju i žene koje žive u udaljenim ruralnim područjima (i sama boluje od raka dojke od svoje 37.godine). Udruženje iskra se nalazi u krugu Hirurgije, preko puta Gimnazije u Banjaluci. Osim toga možete ih podržati na humanitarni broj 1412 koji je aktivan do kraja oktobra. Pored Iskre, nikako ne smijem da zaboravim kompaniju Avon koja konstantno pomaže oboljelima i prihod od posebnih proizvoda ide u te svrhe, napravili su do sad nevjerovatne stvari. O tome više možete pogledati OVDJE

Molim vas razmislite o ovome i budite mi lijepe i zdrave:)

12 коментара:

  1. Odlican post Daco, i treba da se skrene paznja. Kod nas zene, ma ljudi generalno, nazalost nemaju naviku preventivnih pregleda, ide se obicno tek kad dodje voda do grla, nazalost. Ima tu naravno jako puno i do zdravstva, materijalnih problema, puno cekanja na besplatne preglede, ali ima i do nas i naseg nemanja navike.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tačno je da ima više razloga, ali meni se čini da smo mi prije svega nedovoljno obaviješteni. Često se organizuju akcije besplatnih pregleda, i iako se na preglede u državnim ustanovama čeka, mogu se zakazati dosta ranije, jer su na kraju krajeva besplatni i za zaposlene i za nezaposlene i za penzionere. Ja idem u privatnu ordinaciju jer mi odlazak u UKC budi previše ružnih sjećanja, doktora ima vrhunskih, nije da ih izbjegavam zbog toga. Privatno pregled košta 50KM, mislim da i to jednom godišnje nije neka nepremostiva stavka, posebno uzevši u obzir da kod nas žene troše na graderobu sume potpuno neprimjerene primanjima i to im nije problem. Moramo stvarati naviku.

      Избриши
  2. Vjerujem da je jako teško ovo napisati, i svaka ti čast. Planiram već neko vrijeme napisati nešto slično, samo iz perspektive osobe koja je to sve prošla sa (relativno) sretnim krajem. Ali jedna je stvar najbitnija - podići svijest o svim vrstama raka.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jako bih voljela da čujem tvoju priču, jako. I mislim da možeš itekako pomoći u tome da se bar malo ohrabre žene da idu na preglede:)) Hrabra si i divna:*

      Избриши
  3. Jako mi je žao zbog tvoje mame i vjerujem da ti je teško bilo napisati ovaj post, i svaka ti čast. Mojoj mami je prije 3 godine dijagnosticiran rak dojke. Također su joj odstranili cijelu dojku, i uslijedila je kemoterapija, također i nelagode koje prate kemoterapiju. Koliko sam ja uspjela shvatiti njoj su uspjeli izvaditi njega u "čahuri" tako da se nije proširio dalje, nalazi joj dobro izgledaju danas, naravno, radna sposobnost je umanjena, ne može raditi kao prije ali se navikava, a i pluća su malo oštećena od zračenja no njena priča ima sretan kraj, a nadam se da će tako i ostati. No njena najbolja prijateljica je nažalost izgubila bitku.
    No da ne dužim, stvarno je važno podići svijest o ovoj bolesti, jer mnogo žena ne obraća dovoljno pažnje na to. I nije izlika samo zato što netko njihov nije imao rak da će svaku generaciju preskočiti. Svaka ti čast još jednom :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tužno je i strašno što toliko nas ima nekoga koga je pogodila ova bolest. Baš iz tog razloga je važno pričati o tome. Nadam se od srca da će tvoja mama ostati zdrava i da će sve biti u redu, jako je dobro što u rak nije zahvatio ništa drugo <3

      Избриши
  4. Анониман10.10.2014. 17:21:00

    Hvala ti puno na ovako divnom i emotivnom postu. Vjerujem da ti nije bilo jednostavno ovo napisati, ali svaka cast sto si to ipak ucinila, zaista cijenim to sto podizes svijest drugima o vaznosti preventivnih pregleda kad je u pitanju rak dojke. Nadam se da ce sto vise djevojaka i zena procitati pricu o tvojoj majci i poceti da praktikuje redovne samopreglede i kontrole, jer tuzno je sto ljudi umiru od bolesti koje su se mogle lijeciti da su prepoznate na vrijeme.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I više je nego tužno. Ja mislim da jedan od problema, osim neobavještenosti i straha leži u tome što naše žene misle da se to njima ne može desiti, a nažalost može svakome. Voljela bih da mi se javi neka čitateljka koja je odlučila početi sa pregledima:)

      Избриши
  5. Bilo mi je baš teško čitati ovo jer sam jako osjetljiva kad je moja mama u pitanju i vjerujem da nije bilo nimalo lako napisati sve ove riječi. Žao mi je što je vaša zajednička borba tako završila, ali baš zbog toga nastojim što više proširiti svijest o ovoj bolesti, da se svi upoznaju sa njom i da redovno idu na preglede. Hvala na postu i slažem se sa naslovom. :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na komentaru. Jako je bitno širiti svijest, jer kao što sam napisala 90% (kod nekih izvora i 95%) raka dojke je izlječivo ako se otkrije u ranoj fazi, što potpuno mijenja stvari i ne znam šta drugo da kažem osim da je tužno i šteta što žene još uvijek kod nas u tolikom broju umiru od ove bolesti.

      Избриши
  6. Prosla sam kroz isto ovo kao ti i..nemam sta vise da dodam :(

    ОдговориИзбриши